Analogija 2013 09 05

Tekst: Nino Đuraš

Fotografije: Tigi Borg

Dragi Svjetlolovci! 

Evo nas polako na drugom člaku o analognoj fotografiji. 

Nakon kratkog uvoda malo čemo ozbiljnije početi pričati o ovoj divnom smjeru svjetlosnog zapisa. 

Kao što sam na početku rekao i to pitanje se cijelo vrijeme postavlja a to je zar je stvarno potrebno zafrkavati se sa analogijom u današnje digitalno doba, gdje imamo tako reći neograničene mogućnosti ispucavanja fotku na vrhunskim DSLR fotoaparatima, gdje odmah imamo fotku na ekranu te je isti tren možemo izbrisati i ufotkati novu, po svemu sudeći svi oni koji koriste neke stare tehnike i nisu baš svoji, neki bi rekli... ali... koliko god ta strana digitalne fotografije bila privlačna ''stara'' analogija itekako ima svojih čari.

Ako krenemo od nekih kratkih osnova, fotografija bi u doslovnom prijevodu sa grčkog značila ''zapis svijetlom ili svjetlopis'', što znači da mora postojati neki medij na koji trebamo to svijetlo uhvatiti, zar ne!? 

Odmah ovdje možemo vidjeti prvu razliku. Analogni fotoaparat koristi, kao što veći nas zna, fotografski film koji na sebi sa jedne strane ima kemijsku emulziju koja ragira u trenutku kada je osvjetljena te na taj način nakon razvijanja dobijemo negativ ili pozitiv snimku, od koje možemo kasnije napraviti i fotografiju, vrlo jednostavno zar ne? 

Digitalni fotoaparati u sebi imaju digitalni svijetlosni senzor koji uhvati svijetlo preko svojih malih foto-ćelija preko elektronike, jedinica i nula, koje spremi na memorijski medij, a u nekoj od standardnih formi zapisa slike. Te zapise kasnije računalni programi pretvaraju u nama vidljive fotografije.

Ali što nam to analogna fotografija pruža u odnosu na digitalnu:

1. Izgled fotografije – Mnogi dan danas pokušavaju postići taj stari - vintage - štih filma na raznoraznim programima, ali nitko se ne može približiti pravoj stvari. Kažu ljudi da fotka na filmu diše, ima dušu, organska je i ima priču. 

2. Cijena – danas se odlični analogni aparati sa fantastičnim objektivima prodaju na raznim sajmištima i oglasima za smiješne novce, tako da već  za 200kn možete imati odličan fotoaparat koji može parirati ako ne i prešišati kvalitetu današnjih DSLR-ova srednje klase, čije su cijene više tisuća kuna.

3. Film – za razliku od digitalnog fotoaprata gdje je ograničenje na samo jednom nepromjenjivom senzoru, kod analogije je svaki film drugačiji "senzor " i ima svoje karakteristike kao što su boja, saturacija, kontrast, brzina, zrnatost... 

Znači možete svako malo probati novi ''senzor.''

4. Uči vas biti boljim fotografom – kod analogije je sve manualno, morate savladati sveto trojstvo (otvor belnde, brzina zatvrača, ISO osjetljivost) da bi znali pravilno eksponirati fotku, nema pomoći automatike kao kod digitalnih fotoaprata. Nakon analogije znati ćete cijeniti fotografiju. 

5. Zvuk shutter – znate kako je divan zvuk zatvarača na digitalnom fotoaparatu, e ovdje je sve to x2 jer je sve mehaničko.

6. Jednostavnost popravka – mnogo fotoaparati su čista mehanika, te netko tko je malo spretniji i razumije se u mehaniku može sam popraviti fotoaparat.

7. Izbor vrhunskih objektiva za malo cijenu – odlični objektivi se prodaju za jako male para, a svi su metalni i sa odličnim staklom bez plastike, ali isto tako i bez pomoći autofokusa i stabilizatora.

8. Cool efekt – jednostavno je dobro vidjeti nekoga sa tim starim fotoaparatima, čini vas interesantnijma i često su upravo onu povod za neke razgovore i upoznavanja.

Eto nadam se da sam naveo dobre razloge većć sad za prelazak na analognu fotografiju ili jednostavno kao nadopuna digitalnoj fotografiji. 

Drago mi je što i dalje pratite članke!  Do skorog čitanja! 

Dobro Vam Svjetlo!